eu4journalists

TRŽIŠNO NATJECANJE

1. Politika tržišnog natjecanja – prekretnica unutarnjeg tržišta

„Komisija ovlašćuje predloženu kupnju B od strane A...“

„Komisija odobrava preuzimanje C...“

„Komisija otvara detaljno istraživanje preuzimanja od strane D...“

„Komisija odobrava predloženo upravljanje od strane E...“

Čitajući dnevna tiskovna priopćenja Komisije, iznenađujuće se velik broj njih bavi natjecanjem među konkurentima. Najistaknutiji naslovi tih izdanja često se mogu pronaći i u medijima.

Pravila natjecanja ubrajaju se u najstarija područja politike i znatno su se razvila tijekom godina. To je i područje na kojem politika daje najkonkretnije, vidljive rezultate.

Temelj unutarnjeg tržišta čini održavanje razine natjecanja diljem EU kako bi tvrtke mogle konkurirati jedna drugoj. Učinkovita pravila natjecanja potiču učinkovitost gospodarstva i stvaraju klimu pogodnu za rast, inovativnost i tehnološki napredak te sniženje cijena. Tržišno natjecanje stoga se može smatrati temeljem unutarnjeg europskog tržišta.

Europska komisija ima „široke ovlasti putem kojih se može osigurati da će se tvrtke i vlade pridržavati pravila Europske unije pri trgovanju robama i uslugama, dok će vlade moći intervenirati ako tržište ne zadovoljava potrošače ili tvrtke, odnosno kako bi se promovirala inovacija, unificirani standardi ili razvoj malog poduzetništva“.

U nedavnim slučajevima visokog profila Komisija se sukobila s tvrtkama kao što su Microsoft i Danone. U proljeće 2007. kontrolori Komisije donijeli su najveću ikad primijenjenu kaznu za dogovaranje cijena: pet međunarodnih proizvođača dizala moralo je platiti kaznu od 992 milijuna eura zbog osnivanja kartela u Njemačkoj, Belgiji, Luksemburgu i Nizozemskoj, pri čemu su oštetili porezne obveznike, građevinske tvrtke i upravu.

Glavna područja politike EU o natjecanju su: antitrust, karteli, spajanja, liberalizacija, državna pomoć i međunarodna suradnja.