eu4journalists

POLJOPRIVREDA, RIBARSTVO, HRANA

3. Sigurnost hrane

Pitanja

– Osiguranje hranidbenog lanca (od farme do stola)
– Zabrinutost za upotrebu pesticida
– Aktualna rasprava o GMO hrani
– Budući razvoj znanstvenih programa za biljke (npr. uzgoj biljaka)
– Je li označavanja proizvoda dovoljno?
– Rastuće stope gojaznosti, posebice među djecom

Prehrambena politika pokriva širok spektar pitanja, uključujući sigurnost hrane i njezinu kvalitetu, okoliš, poljoprivredu i ribarstvo, svijest potrošača, istraživanja i razvoj (uključujući i genetski modificirane organizme), kao i legalni i ekonomski aspekt poput određivanje cijena i pakiranja. Kao takvu ne financira je samo jedan odjel unutar Europske komisije.

Unija je osjetljiva po pitanju zabrinutosti javnosti za osiguranje i sigurnost hrane nakon ozbiljnih izvještaja o zdravstvenoj kvaliteti hrane, osobito bolesti kravljeg ludila (BSE) i slinavke (koja je prvi put zabilježena u Velikoj Britaniji), ptičje gripe i kontaminacije dioksinom.

Sveobuhvatna revizija zakona dovršena je 2002. godine s posebnim naglaskom na području hranidbe životinja, s obzirom da je zaraženost hranom bila jedan od uzroka bojaznosti za kvalitetu i sigurnost hrane u posljednjih nekoliko godina. Nužnost praćenja tih zahtjeva uvedena je 2005. godine, kao i obnavljanje pravila higijene u 2006. godini. Osim toga, Europska unija usvojila je niz zakona koji su bili fokusirani na sigurnost hrane, kao što je upotreba pesticida, dodataka hrani, umjetnih bojila, antibiotika i hormona u proizvodnji hrane i opreme u dodiru sa živežnim namirnicama, kao što je pakiranje; i stroge procedure za puštanje u prodaju, marketing, označavanje i mogućnost praćenja usjeva koji sadrže genetski modificirane organizme (GMO).

U postupku provedbe politike od „farme do stola“, Unija je uvela nekoliko mjera kojima želi ukloniti mogućnosti bolesti i zaraze europskih zaliha hrane. Glavni je princip upotreba integrativnosti u pristupu od „farme do stola“ koji pokriva sve sektore hranidbenog lanca, uključujući proizvodnju hrane, primarnu proizvodnju, preradu hrane, skladištenje, transport i maloprodaju. Tri glavna stupa nositelja pri ostvarivanju ovih principa u praksi su: zakon o sigurnosti hrane i životinjskoj prehrani, čvrsto znanstveno savjetovanje koje bi trebalo biti temelj za donošenju odluka i odgovarajuća primjena pravila i propisa.

Europska agencija za sigurnost prehrambenih proizvoda (EFSA) sa sjedištem u Parmi u Italiji osigurava neovisnost, opću, znanstvenu procjenu o postojećem i potencijalnom riziku. Na primjer, u proljeće 2007. godine Europska komisija tražila je savjet od EFSA-e u pogledu pitanja životinjskog kloniranja i sigurnosti hrane. S EFSA-om se također surađuje kada se rade nacrti zakona, a svoje mišljenje često daje i kreatorima politika koji se bave problematikom sigurnosti i kvalitete hrane.

Da bi pravovaljano reagirala u slučaju pojavljivanja sigurnosnog problema, EU djeluje putem sustava žurnog uzbunjivanja. Svaka vlast u EU posjeduje sustav koji će je na vrijeme alarmirati kada je u pitanju upitna sigurnost i zaštita hrane kao i potencijalno izlaganje konzumenata bolestima. O tome zatim obavještava Komisiju, koja je centar sveobuhvatnog izvještavanja o takvim pitanjima u EU. Posljednjih je godina ovaj sustav bio u upotrebi kada je, primjerice, bilo ustanovljeno postojanje neovlaštenih polja GMO kukuruza u državama članicama.