eu4journalists

POLJOPRIVREDA, RIBARSTVO, HRANA

2. Zajednička ribarska politika (CFP)

Pitanja

– Odbijanje prevelikih zaliha ribe i prekomjernost kapaciteta brodovlja
– Ugroženost ribljih vrsta
– Mogu li akvakultura i farme riba spasiti riblju industriju?
– Utjecaji onečišćenja divlje ribe akvakulturom
– Potreba za alternativnim radom u tradicionalnim ribljim zajednicama
– Ključne mjere zaštite koje uključuju i zemlje nečlanice
– Borba protiv ilegalnog ribarenja

Europska unija druga je u svijetu prema ribolovnoj snazi nakon Kine. S mornaricom koja broji preko 91.000 plovila, Europska unija svake godine uzgoji preko 7,5 tona ribe u ribogojilištima i akvakulturama. Prema podacima Europske komisije, ribarenje i rad u akvakulturama čine vrlo bitne poslove u obalnim područjima i služe za promoviranje dobrobiti europskih ribarskih regija. Kao takvi, industrijski pritisci društveno-gospodarskog karaktera poželjni su, a države članice često dolaze u sukobe kada su u pitanju prava ribarenja i teritorijalnog mora. Kako su riblje zalihe mnogih ugroženih vrsta u europskim vodama dosegle zabrinjavajuće niske razine, pitanje održivosti ribolova ostaje jedan od najvažnijih političkih prioriteta.

Kao dio politike angažiranosti oko osiguranja odgovornog ribarenja i akvakulture, Zajednička ribolovna politika EU reformirana je 2002. godine i osmišljena da bi osigurala buduću funkcionalnost na području industrije ribe. Reformiran CFP sadrži dugoročne ciljeve održavanja sigurnosnih razina ribe u vodama EU, održavanja pariteta kapaciteta ribarskih brodica i cjelokupne riblje populacije te primjene pravila ribolova u svim dijelovima EU.

U razdoblju 2007. – 2013. godine Europski ribarski fond imao je proračun od 3,8 milijardi eura koji je bio namijenjen davanju dotacija u svrhu poticanja održivog razvoja ribljeg sektora. Države članice imaju mogućnost samostalno odlučiti kako će dodijeliti sredstva birajući između različitih prioriteta, s naglaskom na izdvajanje više sredstava za planiranje obnove zaliha ribe, slatkovodnog ribarstva i ekološke akvakulture.

Posljednjih su godina, kao rezultat povećane suradnje između vlasti, zajednička pravila bila podjednako primijenjena. Nova Agencija za kontrolu ribarstva Zajednice obučit će nadzornike i pojačano koordinirati suradnju između država članica. Agencija, čije se sjedište trenutno nalazi u Bruxellesu, ima se namjeru tijekom 2008. godine preseliti u trenutno najveću europsku luku u Vigo u Španjolskoj.

Komisija izjavljuje: „Morska je riba prirodni, obnovljivi i pokretljivi izvor [kao i] dio zajedničkog naslijeđa. Zdrave zalihe ribe mogu podnijeti razumljivu mjeru izlova, ali trebaju zdravu morsku okolinu. Ribarstvo i akvakultura moraju se koordinirati putem međunarodne suradnje da bi se na taj način ostvarila stalna obnova zaliha i zaštita morskog ekosustava“.

I dok su ribarstvo i okoliš prema nekima mišljenjima prostorno integrirani, postoji mnogo veći raspon u kojem treba integrirati sve politike koje utječu na morski okoliš. Integrirana bi politika poboljšala koordinaciju na području višestranog razvoja, što uključuje i proširenje luka, bušotina u akvatoriju i izgradnju farmi vjetrenjača na obali.

U lipnju 2006. godine Europska komisija usvojila je Zelenu knjigu o budućoj pomorskoj politici u Europskoj uniji i na taj način započela godinu dana dugu javnu raspravu o tom pitanju te postavila temelje za razvoj pomorske politike EU. Na temelju postupka savjetovanja Europska je komisija u listopadu 2007. godine prezentirala Priopćenje o glavnim stavkama nove integrirane europske pomorske politike, prvi put prepoznajući potrebu za cjelovitim pristupom regulaciji mora i oceana. Dokument sadrži i temeljna načela i glavne ciljeve te traženi okvir djelovanja vlasti i navedene odgovarajuće instrumente za provođenje integrirane politike.

Cilj nove Pomorske politike EU jest integracija potreba i pitanja povezanih sektora koji imaju utjecaj na pomorski okoliš i koji su trenutno suočeni s podjelom u aktivnostima politika kao što su pomorski promet, proizvodnja energije u podmorju, sakupljanje i skladištenje ugljena, turizam, ribarstvo i zaštita okoliša u europskim i međunarodnim vodama.

Prema izjavama koje je dala Europska komisija, Integrirana pomorska politika izgradit će snažnu Europu u pogledu istraživanja podmorja, tehnologije i inovacija. Bit će uključena u Lisabonsku agendu u svrhu formiranja novih radnih mjesta i poticanja gospodarskog rasta te sveobuhvatnog angažiranja EU da osigura gospodarski razvoj koji neće ugroziti održivost okoliša. Poseban naglasak stavljen je na društvenu dimenziju pomorske politike, tj. na kvalitetu ljudskog života u obalnom području i važnost obrazovanja, usavršavanja te osobnog angažiranja u poslovima mora.

Nova je politika također stvorena s nadom da će pomoći EU da se bolje suoči s izazovima globalizacije i konkurentnosti, klimatskim promjenama, uništenjem pomorskog okoliša, osiguranja i sigurnosti podmorja te osiguranja i očuvanja energije.

Priopćenje i popratni Akcijski plan navode raspon konkretnih akcija koje treba pokrenuti unutar mandata Komisije koja je trenutno aktivna do 2009. godine. Aktivnosti koje su predložene od strane Komisije mogu se smatrati prvim korakom ka implementaciji nove pomorske politike koja bi trebala pomoći pozitivnom pomaku EU prema ostvarenju 5 osnovnih ciljeva:

– maksimizaciji opstojne upotrebe oceana i mora te ostvarenju rasta u sektorima pomorja i obalnim regijama;
– izgradnji baze znanja i inovacija za pomorsku politiku jačanjem interdisciplinarnog pristupa znanosti o moru;
– osiguranja najviše kvalitete života za ljude koji žive u obalnom području;
– promociji europskog vodstva na području međunarodnih pomorskih odnosa i
– povećanju vidljivosti pomorskog prometa Europe i svijesti javnosti o važnosti pomorskog gospodarstva i nasljeđa, kao i stvaranja pozitivne slike o pomorskim aktivnostima i profesijama.

Predloženi projekti pokrivaju širok spektar pitanja, od pomorskog prometa do konkurentnosti u pomorskoj proizvodnji, zaposlenosti, znanstvenih istraživanja i ribarstva do zaštite morskog okoliša. One uključuju:

– europski prostor za pomorski promet bez prepreka;
– europsku strategiju za istraživanje mora;
– pomorske politike integrirane na nacionalnoj razini koje trebaju dalje razvijati države članice;
– razvijenu i integriranu mrežu za pomorski nadzor;
– mape puta država članica za prostorno planiranje morskog područja;
– eliminaciju ilegalnog ribarstva i uništavanja mora kočarenjem;
– promociju europske mreže morskih klastera;
– izvješće o izuzeću Zakona o radu EU za sektore brodarstva i ribarstva;
– europski nadzor mora i mreža podataka;
– strategiju za smanjenje utjecaja klimatskih promjena na obalna područja.

Maksimalne lovne količine (TAC) i kontingenti za 2009. godinu

U prosincu 2008. godine Odbor za ribarstvo EU jednoglasno se složio oko maksimalnih lovnih količina i kontingenata za 2009. godinu čiji je cilj kontrola potražnje gospodarskih uvjeta i ribljih resursa, primjena plovila Europske unije i ograničenje ulova u vodama EU.

Diskusija se vodila oko potrebe trenutnog oporavka i planova upravljanja koji će se primijeniti, kao i oko ranije ustanovljenih obaveza propisanih od strane međunarodnih ribolovnih organizacija (kao što je, primjerice, međunarodna ribolovna organizacija ICCAT za tunu) i opće politike Komisije iz lipnja 2008. godine.

Zaključci uključuju: konkretne mjere za bakalar, koljak i pišmolj u pogledu ribogojilišta zapadne Škotske (da bi se preventivno izbjeglo njihovo zatvaranje), novopostavljena ograničenja ulova raže u određenim područjima, zasebno određene maksimalne lovne količine u Istočnom kanalu i tehničke mjere za smanjenje količina ribe koja se baca.