eu4journalists

REGIONALNA POLITIKA

1. Fokusiranje na rast i radna mjesta

Regionalna politika predstavlja centar interesa politika EU još od Ugovora iz Rima koji datiraju iz 1957. godine. Šest originalnih država članica u preambuli ugovora ukazuju na potrebu „jačanja jedinstva njihovih gospodarstava i osiguranja harmoničnog razvoja ukidanjem razlika između regija i zaostalosti onih koje su zapostavljene“.

U posljednjih pedeset godina Europska je suradnja zaslužna za izgradnju autocesta, postrojenja za obradu otpadnih voda, mostova i bioloških laboratorija u siromašnim regijama Unije te oživljavanje zanemarenih gradskih područja i tvrtki, a to su samo neki od projekata s dugog popisa. Solidarnost i povezanost ključne su vrijednosti koje stoje iza ovih projekata i regionalne politike Europske unije.

Danas je Regionalna politika samo dio Kohezijske politike koja se također usredotočuje na kulturna, društvena i pitanja okoliša.

Od 1988. godine Europska je unija uložila 480 milijardi eura u manje razvijena područja. Sredstva namjenjena za kohezijsku politiku 2007. – 2013. iznose gotovo 350 milijardi eura ili 36 posto ukupnog proračuna Europske unije, a koristi se uglavnom za izvršavanje ciljeva rasta i upošljavanja prema Lisabonskoj strategiji. Približno 80 posto pomenutog iznosa troši se na približavanje novih država članica, dok se oko 16 posto iznosa strukturnih fondova koristi za inovacije, održivost i projekte obučavanja sukladne sa ciljem Regionalne konkurentnosti i upošljavanja. Nešto više od dva posto dodijeljeno je međudržavnoj i regionalnoj suradnji sukladno Europskoj teritorijalnoj suradnji. Cilj ulaganja je stimulacija rasta u siromašnim regijama Unije i stvaranje 2,5 milijuna novih radnih mjesta.

Kohezijska politika 2007. – 2013. razlikuje se od Politike 2000. – 2006. na nekoliko načina:

• veći je naglasak na gospodarskom rastu i upošljavanju te decentralizaciji odgovornosti;
• pojednostavljuje ciljeve i propise i pravila za pristup; jedan izvor sredstava i fleksibilno upravljanje financijama;
• EU, nacionalne i lokalne inicijative kojima upravlja jedan dokument pod nazivom Strateške smjernice Zajednice.

Tijekom razdoblja do 2004. godine, koristi od Kohezijske politike imale su zapadnoeuropske države: Grčka, Portugal, Irska, Istočna Njemačka, Italija i Španjolska. Nakon što je 2004. godine Uniji pristupilo deset istočnoeuropskih država, većina sredstava za financiranje prebačena je na istok, što je prikazano u Kohezijskoj politici 2007. – 2013.: Osnovni podaci.

Ostale politike (Zajednička poljoprivredna politika, Promet, Telekomunikacijske i energetske mreže, Istraživanje i razvoj, Politika okoliša, Informacijsko društvo, Konkurencija) također doprinose regionalnoj politici Europske unije.