eu4journalists

PRAVOSUĐE, UNUTARNJI POSLOVI

2. Temeljna prava

Pitanja

– Proširivanje šengenskog područja na nove države članice
– Zaštita prava građana u borbi protiv terorizma i kriminala

Poštivanje ljudskih prava, demokratskih ustanova i zakona uvijek su bili integralni dijelovi europske ideje. Povelja o temeljnim pravima, prihvaćena 2000. godine, obuhvaća sva osobna, građanska, politička, ekonomska i socijalna prava i slobode građana EU. Također se osvrće na nova pitanja nastala tehnološkim napretkom, kao što su zaštita podataka i bio-etika.

Sporazumi EU štite slobodno kretanje ljudi, zabranjuju svu diskriminaciju, njeguju pravo boravka u cijeloj EU za sve njezine građane i dopuštaju glasovanje i kandidiranje na lokalnim i europskim izborima u svakoj državi članici. Poseban naglasak stavljen je na prava djece.

Cilj Šengenskog sporazuma iz 1985. godine jest stvaranje područja u kojem pojedinci mogu slobodno putovati iz jedne države u drugu. Potpisalo ga je pet članica EU: Belgija, Njemačka, Francuska, Luksemburg i Nizozemska. Kasnije ga je prihvatila većina drugih država članica, zajedno s Islandom i Norveškom (s obzirom na to da pet nordijskih država ima vlastitu tradiciju slobodnog putovanja preko granica), a konačno je stupio na snagu 1996. godine.

Velika Britanija i Irska nisu uklonile graničnu kontrolu, ali sudjeluju u „Šengenskom informatičkom sustavu“ (SIS) – ogromnoj središnjoj bazi podataka otvorenoj policijskim snagama i useljeničkim službama, čime se olakšava praćenje kriminalaca. Države članice unose informacije u sustav putem nacionalnih mreža (N-SIS) povezanih u središnji sustav (C-SIS). Ovaj IT sustav dopunjen je mrežom poznatom pod nazivom SIRENE (Zahtjev za dodatnim informacijama na ulazu u državu), koja se može opisati kao ljudsko sučelje za SIS.

Šengenski informatički sustav djeluje od ožujka 1995. godine, kada su provjere na internim granicama ukinute za države koje sudjeluju u šengenskoj suradnji. S obzirom na napredak koji je u međuvremenu ostvaren na području informatičkih tehnologija, postalo je neophodno razviti novi sustav s naprednijim funkcionalnostima, zasnovan na najnaprednijim tehnologijama. Pomoću tog sustava bit će moguće povezivanje s drugim državama članicama.

Sukladno tome, Vijeće je u prosincu 2001. prihvatilo dva zakonska instrumenta, čime ono postaje odgovorno za razvijanje SIS II. U očekivanju počeka djelovanja sustava SIS II, u prosincu 2006. dano je odobrenje projektu SISone4all (projektu država članica koje koordinira Portugal). SISone4all privremeno je rješenje dizajnirano u svrhu povezivanja devet novih država članica EU (Estonija, Mađarska, Letonija, Litva, Malta, Poljska, Slovenija, Slovačka i Češka) s postojećom verzijom SIS1+ (s nekim tehničkim prilagođavanjima), kako bi im se omogućilo što brže ispunjavanje šengenskih procjena.

Proširivanje šengenskog područja

Vijeće za pravosuđe i unutarnje poslove održano 8. studenog 2007. donijelo je jednoglasnu odluku o proširivanju ukidanja internih graničnih kontrola na devet novih država članica Europske unije (Estonija, Mađarska, Letonija, Litva, Malta, Poljska, Slovenija, Slovačka i Češka) od prosinca 2007.

Odluka o proširivanju šengenskog područja donesena je nakon detaljne dvogodišnje procjene, gdje su druge države članice (u parovima) izvodile procjenu razine spremnosti nove države članice. Proces ocjenjivanja dokazao je da su predmetne države dovoljno pripremljene da na zadovoljavajući način primijene propise šengenske stečevine, kao i propise vezane uz SIS. Na toj su osnovi ispunjeni preduvjeti za ukidanje internih graničnih kontrola na kopnenim i pomorskim granicama od 21. prosinca 2007. i zračnih granica od 30. ožujka 2008.

Od Bugarske, Cipra, Rumunjske i Švicarske očekuje se da u nadolazećim godinama igraju punopravnu ulogu u šengenskoj stečevini. Kad god to poželi, Irska će moću sudjelovati u šengenskom području pod istim uvjetima kao i Velika Britanija.

Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama (FRONTEX) razvija suradnju između država članica na području upravljanja vanjskim granicama, pomaže u izobrazbi nacionalnih pograničnih djelatnika i izvodi analize rizika.

Približno pet milijuna državljana izvan EU koji rade u Uniji također imaju važna prava. Sastavljene su zajedničke procedure koje bi trebale pokriti pitanja kao što su ujedinjavanje obitelji i radnici-migranti.