eu4journalists

INTERNO TRŽIŠTE

4. Slobodno kretanje ljudi

Pitanja

– Priznavanje kvalifikacija
– Gubitak mirovine ili socijalnih dodataka
– Slobodno kretanje ne predstavlja realnost za sve nove države članice

Za građane država članica EU slobodno kretanje unutar Unije načelno je postignuto i oni imaju pravo slobodne promjene mjesta boravka, rada te putovanja. Za putovanje izvan matične države članice potrebne su identifikacijske iskaznice ili putovnice, no nije potrebna viza, radna dozvola niti bilo kakav drugi poseban dokument/dozvola. U većini država članica, međutim, za boravak duži od odmora potrebna je registracija.

Pri zapošljavanju radnika poslodavcima nije dopuštena diskriminacija potencijalnih zaposlenika na temelju nacionalnosti (osim u slučaju posebno osjetljivih sektora poput državne sigurnosti). Poslodavci, međutim, od zaposlenika mogu zahtijevati da tečno govore određene jezike u sklopu izvršavanja svojih radnih dužnosti. To može predstavljati „prepreku ulasku“.

Jedna od najvećih prepreka za rad izvan matične države članice jest priznavanje kvalifikacija. Bez obzira na to radi li se o profesionalcima kojima je potrebno nekoliko godina visokog obrazovanja ili stručnom usavršavanju za određeno zanimanje, radnici često teško pronalaze posao u državi u kojoj nisu stekli kvalifikacije. Čak i kada su osnovne vještine slične, osoba će možda morati proći opsežnu obuku kako bi se „prekvalificirala“ za rad u drugoj državi članici. Kako bi se ovaj problem riješio, EU je izradila sustav međusobnog priznavanja diploma kako bi oni koji su u jednoj državi članici kvalificirani za rad na danom području mogli isti posao obavljati u drugoj državi članici pod istim uvjetima kao i lokalni radnici. U određenim zanimanjima, poput medicine, doneseni su posebni sporazumi kako bi se osigurali visoki standardi usluga u cijeloj Uniji.

Radnicima veliku prepreku predstavlja „prenošenje“ prava na mirovinu, naknadu za nezaposlene i zdravstvene zaštite te drugi aspekti socijalnog osiguranja. Državni su sustavi postavljeni za osobe koji doprinose cijeli svoj radni vijek i nakon umirovljenja dobivaju mirovinu. Oni koji su radili u više zemalja država članica možda će dobiti djelomične naknade iz dva različita državna sustava ili više njih. Iako pravila EU nalažu da se doprinosi ostvareni u više zemalja zbrajaju kroz cijeli radni vijek, dok su doprinosi definirani na državnoj razini, složenost sustava i dalje predstavlja prepreku kretanju radnika. Oni s bolje plaćenim poslovima mogu se sami pobrinuti za mirovinu i zdravstveno osiguranje te će ova prepreka najviše utjecati na slabije plaćena zanimanja.

Radnici iz deset država (uz iznimku Cipra i Malte) koje su u EU primljene 2004., još uvijek se suočavaju s ograničenjima kada zaposlenje traže u nekim državama članicama. Te tranzicijske mjere definirane su u sporazumima o pridruživanju: tijekom tranzicijskog razdoblja u trajanju od dvije do sedam godina za rad u „starim“ državama članicama potrebna je radna dozvola. Njemačka i Austrija jedine su zemlje članice koje pristup svom tržištu rada namjeravaju blokirati na maksimalnih sedam godina, do 2011. Za građane Rumunjske i Bugarske, koje su u EU primljene 2007. godine, ograničenja za tržište rada morat će se ukinuti do 1. siječnja 2014. Kada i ako se Turska pridruži EU, postoji vjerojatnost da će neke zemlje članice tražiti i značajno duže tranzicijsko razdoblje.