eu4journalists

INTERNO TRŽIŠTE

3. Slobodno kretanje robe

Pitanja

– Harmonizacija PDV-a i carinskih naknada
– Ponovno definiranje tržišta zbog rasta e-trgovine
– Jačanje zaštite potrošača

Najočitije rezultate Unija je ostvarila na ovom području. Značajne netarifne prepreke savladane su, u prvom redu, kao rezultat programa jedinstvenog tržišta iz razdoblja 1986. – 1992. Na taj su način proizvođači počeli raditi u skladu sa zajedničkim standardima koje su prihvatile sve države članice. Zahvaljujući zajedničkom prihvaćanju testiranja i certifikacije, roba se mora certificirati samo jednom kako bi bila valjana u cijeloj EU. Zbog harmoniziranih propisa države članice uz zajedničke EU standarde ne mogu nametnuti dodatna pravila prije no što se roba počne prodavati u njihovoj zemlji.

Proizvođači iz EU i oni izvan nje znaju da se pri proizvodnji trebaju pridržavati jedinstvenih tehničkih specifikacija te svoje proizvode zatim mogu prodavati u cijeloj EU. Naravno, uvjeti izgleda (netehničkog dizajna) i jezik mogu se razlikovati od države do države, no takvi se problemi mogu izbjeći. Ukratko, EU je uglavnom uspjela ukloniti prepreke trgovini robom koje su tvrtkama u određenim državama omogućavale nepravednu prednost.

Kada se radi o potrošačima, postoje razne prepreke koje ih mogu odvratiti od kupnje proizvoda izvan svoje matične države, poput nemogućnosti korištenja jamstva ili nedostatka podrške na materinjem jeziku.

Porezne stope mogu imati pozitivan ili negativan utjecaj na prekograničnu kupnju. To osobito vrijedi za prodaju alkohola i duhanskih proizvoda. Mnogi, na primjer, putuju iz Velike Britanije u Francusku ili iz Švedske u Njemačku kako bi kupili veće zalihe alkohola jer su tamo trošarine znatno niže. Kupnja takve robe za „osobnu upotrebu“ dopuštena je zakonom EU, no vlasti država s visokim porezom nastoje to onemogućiti.

Uz rast e-trgovine potrošači sve više iskorištavaju mogućnost nabave robe od dobavljača koji se mogu nalaziti bilo gdje u EU.

Što se tiče robnih marki čiji proizvođači pokušavaju kontrolirati cijene putem ovlaštenih trgovaca, postoji sve veći paralelni uvoz. Posrednici kupuju robu visoke vrijednosti na tržištima gdje su troškovi manji te je zatim prodaju u drugim državama članicama gdje proizvođač kontroliraju cijene te su one znatno više. Probna ispitivanja pri Europskom sudu pravde pokazale su da proizvođači ne mogu spriječiti ovakvu vrstu trgovine, no mnogi će poduzeti značajne korake kako bi je ograničili.