VANJSKI POSLOVI, TRGOVINA, RAZVOJ
1. Vanjska politika EU – definicija i grane
S teritorijem koji se proteže od Atlantskog oceana do Crnog mora i populacijom od približno 490 milijuna ljudi, Europska unija postala je međunarodni igrač sa značajnim gospodarskim i političkim utjecajem. Snaga vanjske politike Europske unije povećava se svakim njezinim proširenjem. Trenutan broj od dvadeset i sedam država članica ovlašćuje uniju za aktivno djelovanje u različitim regijama diljem svijeta.
Ugovor iz Maastrichta (ili „Ugovor o Europskoj uniji“) pretvorio je ekonomski zasnovanu Europsku ekonomsku zajednicu (EEZ) u političko tijelo, sposobno da zadovolji rastuće težnje Europe u međunarodnoj areni. Da bi se olakšala ova diversifikacija, Ugovor je postavio internu strukturu EU s tri stupa.
Struktura Europske unije:
– Prvi stup Europske zajednice (Europska komisija)
– Drugi stup Zajednička vanjska i sigurnosna politika (Vijeće Europske unije)
– Treći stup Policijska i pravosudna suradnja u krivičnim pitanjima (Vijeće Europske unije)
Po pitanju vanjske politike EU, Europska unija sama po sebi nije pravni subjekt. Samo prvi stup EU obuhvaća pravni subjekt, a Europska komisija snosi potpunu odgovornost predstavljanja EU vanjskom političkom svijetu. U drugom i trećem stupu, međuvladini sporazumi nastavljaju biti dominantni, a donošenje i provođenje odluka u konačnici ovisi o svakoj državi članici. Pa ipak, aktivnosti koje poduzima Komisija, države članice i ustanove u drugom i trećem stupu, svaka u svom dijelu definira vanjsku politiku Europske zajednice i promiče interese EU u međunarodnoj političkoj areni.
Izraz „vanjski odnosi“ u kontekstu EU pokriva sve aspekte vanjskih odnosa EU, osim trgovine i razvoja.
Sljedeći tekst pojašnjava složenu strukturu i sadržaj polite vanjskim odnosa Europske unije koje oblikuju Komisija, Europski parlament, Vijeće i države članice.
Quick-jump to other chapters in this dossier :
Chapters
- 1. Vanjska politika EU – definicija i grane
- 2. Vanjski odnosi
- 3. Trgovina
- 4. Razvoj i humanitarna pomoć
- 5. Key policy makers and contacts