eu4journalists

PODUZETNIŠTVO I INDUSTRIJA

1. Politika poduzetništva i industrijska politika

Cilj politike poduzetništva i industrijske politike Europske unije jest stvaranje povoljnog okoliša za europske proizvođače i poduzetnike, gospodarski rast, poslovanje i blagostanje. Nastoji stvoriti uvjete za podršku proizvođačima kako bi bili konkurentni te bi mogli trgovati u pravednim i jednakim uvjetima u Europi, kao i diljem svijeta. Politika također nastoji učiniti Europu atraktivnim mjestom za ulaganja i rad te podržati posebice inovativne industrije i industrije koje se temelje na znanju.

Uzete su u obzir posebne potrebe individualnih industrija poput prehrambene, IT ili automobilske industrije, a istovremeno se osigurava da strateški važne industrije poput obrambene, svemirske, biotehnološke, kemijske industrije i mehaničkog inženjeringa mogu dobro funkcionirati.

Europska komisija naglašava potrebu integracije različitih politika poput trgovine, istraživanja, unutarnjeg tržišta, obuke, informatičkog društva, regionalnog razvoja, poreza i okoliša na način da potiču korištenje znanja i inovacija u industriji Europske unije kao cjelini. U interesu daljnjeg rasta treba ukloniti prepreke konkurentnosti, a propise svesti na minimum. Od poduzetnika se traži obvezivanje na održivi razvoj, razvoj vještina, racionalno korištenje prirodnih resursa, smanjenje siromaštva i uvažavanje ljudskih prava.

Sastanak na najvišoj razini u Lisabonu u ožujku 2000. godine označio je kritičnu točku preokreta u ovom djelokrugu. Cilj sastanka bio je učiniti EU „najkonkurentnijim i najdinamičnijim gospodarstvom koje se temelji na znanju cijelog svijeta, a koje je sposobno pokazati održivi rast uz veću ponudu boljih radnih mjesta te uz veću socijalnu koheziju“ do 2010. godine.

Na Europskom vijeću u Göteborgu, strategiji promicanja održivog rasta u Europi pridodana je ekološka dimenzija.

U prosincu 2006. strategija rasta i radnih mjesta EU Lisabonskog procesa ponovno je pokrenuta. Predsjednik Komisije Jose Manuel Barroso rekao je: „Europa počinje prihvaćati promjene koje mogu učiniti da trenutni gospodarski preokret potraje. Kako bi došle u formu za globalizaciju, svaka zemlja članica treba ubrzati korak i doseći svoj puni potencijal“.

Prema Komisiji, napori za postizanje strukturalnih promjena u gospodarstvima država članica počinju davati plodove. Istraživanje, tehnološki razvoj i inovacije dobivaju zamah, eliminiranje administrativnih barijera unaprjeđuje regulatorni i poslovni okoliš, posebice u sektoru malih i srednjih poduzetnika (SME).

Ako promatramo inovacije, EU u posljednjih pet godina polako sužava inovacijski jaz sa SAD-om (vidi Izvješće Europske komisije o inovativnoj djelatnosti za 2006.). Finska, Švedska, Danska i Njemačka imenovane su inovacijskim predvodnicima ne samo među državama članicama EU već i globalno, uz mnogo bolji učinak i uz mnogo veća ulaganja od prosječnih u djelokrugu inovacija.

Cilj Europske unije jest do 2010. godine dovesti ulaganja u istraživanja i razvoj na prosječnu vrijednost u visini 3 posto od nacionalnog BDP-a kao dio EU Lisabonske strategije rasta i konkurentnosti.

Glavna uprava za poduzetništvo i industriju pri Komisiji kao glavne ciljeve navodi:

• podršku Lisabonskom procesu;
• niža ograničenja poduzetnicima u Europi i ohrabrivanje potencijalnih poduzetnika;
• poticanje inovacija i u tehničkoj sferi kao dodatak istraživanjima te u poslovnom procesu;
• nastavak povećanja učinkovitosti unutarnjeg tržišta, posebice u novim državama članicama;
• povećanje globalne konkurentnosti europske industrije unutar okvira održivog razvoja.

EU zagovara politiku po kojoj se regulacija proizvoda i proizvodnje nameće poduzećima samo u krajnjem slučaju. Samo u posebnim slučajevima, poput farmaceutske industrije, prethodno odobrenje potrebno je prije plasiranja proizvoda na tržište.

Stroga se pravila također primjenjuju na kemikalije. Dugo očekivani kompromis o propisima REACH – registracija, procjena, autorizacija i ograničenje kemikalija – prihvaćen je u prosincu 2006. godine, a na snagu je stupio u lipnju 2007. Paket REACH od proizvođača i uvoznika kemikalija zahtijeva predočenje podataka o zdravlju i sigurnosti za otprilike 30.000 kemijskih supstanci koje se koriste u svakodnevnim proizvodima. Te supstance obuhvaćaju sve, od plastike koja se koristi za igračke, mobilne telefone i kućanske artikle, do kemikalija koje se koriste u proizvodima za čišćenje, bojama i tekstilu.

Sve se supstance moraju registrirati u razdoblju od 11 godina pri novoj Europskoj agenciji za kemikalije (ECHA) u Helsinkiju. Agencija će koordinirati iscrpnu procjenu sumnjivih kemikalija i održavati javnu bazu podataka u kojoj će potrošači i stručnjaci moći pronaći željene podatke. Rad će početi s najotrovnijim i najčešće korištenim kemikalijama. U slučaju da se po povoljnijoj cijeni može pronaći sigurnija supstanca, ona otrovnija mora se zamijeniti. Proizvođači imaju obavezu dokazati kako su njihovi proizvodi sigurni za uporabu. Propisi REACH trebali bi poboljšati zaštitu zdravlja stanovnika država Europske unije i okoliša te potaći inovativnost i konkurentnost u kemijskoj industriji unutar EU.