eu4journalists

ZAŠTITA OKOLIŠA

4. REACH – recikliranje i prevencija, čist zrak

REACH

Dugo očekivani kompromis vezan uz REACH – registraciju, procjenu, autorizaciju i ograničenje kemikalija – usvojen je u prosincu 2006., a počeo se primjenjivati u lipnju 2007.

Paket REACH od proizvođača i uvoznika zahtijeva podnošenje podataka o učinku na zdravlje, zaštiti okoliša i sigurnoj uporabi za približno 30.000 kemijskih supstanci koje se trenutno koriste u svakodnevnim proizvodima. Te supstance obuhvaćaju sve od plastike koja se koristi za igračke, mobilne telefone i kućanske artikle, do kemikalija koje se koriste u proizvodima za čišćenje, bojama, tekstilu i različitim industrijskim postupcima.

Sve se supstance moraju registrirati u razdoblju od 11 godina pri novoj Europskoj agenciji za kemikalije (ECHA) u Helsinkiju. Agencija će koordinirati iscrpnu procjenu registriranih kemikalija i održavati javnu bazu podataka u kojoj će potrošači i stručnjaci moći pronaći željene podatke. Posao će započeti s kemikalijama koje se koriste u najvećim količinama i/ili koje predstavljaju najveću opasnost. Ako je dostupna sigurnija supstanca, ona rizičnija morat će se zamijeniti. Proizvođači imaju obvezu dokazati kako su njihovi proizvodi sigurni za uporabu.

Propisi REACH trebali bi poboljšati zaštitu ljudskog zdravlja i okoliša te potaći inovativnost i konkurentnost u kemijskoj industriji unutar EU.

Recikliranje i sprječavanje otpada

U Europskoj se uniji svake godine stvori približno 1,3 milijarde tona otpada. Od toga, 40 milijuna tona čine opasne tvari. Svaki građanin EU godišnje proizvede približno preko 500 kilograma otpada, no manje od trećine kućanskog otpada se reciklira, a gotovo polovina završava na deponijima.

Usprkos rastućoj količini otpada, europska rješenja za generiranje otpada dugo su vremena bila fragmentirana. Počevši od 70-tih godina prošlog stoljeća, donijeto je desetak neučinkovitih direktiva. U prosincu 2005., međutim, Europska komisija predstavila je Tematsku strategiju o sprječavanju i recikliranju otpada, novi pristup upravljanju otpadom koji uzima u obzir ukupan vijek trajanja svakog proizvoda. Cilj je smanjiti generiranje otpada te potaći recikliranje i oporavak kroz stvaranje tržišta za reciklirani materijal.

Kao prvi korak nove strategije, komisija je predložila reviziju Okvirne direktive o otpadu iz 1975. godine kako bi se u politiku upravljanja otpadom uključio pristup koji u obzir uzima vijek trajanja, nacionalne programe sprječavanja generiranja otpada, promjene tržišta reciklaže, promicanje gospodarskih instrumenata poput poreza na deponije u određenim državama članicama te modernizaciju zakona vezanih uz otpad.

Tijekom rasprave o reviziji direktive o otpadu 2006. godine, Vijeće EU za zaštitu okoliša naglasilo je koliko je važno smanjiti stvaranje otpada i uzeti u obzir njegovo sprječavanje na područjima poput politike o proizvodima i ekološkog dizajna električnih aparata.

U veljači 2007. Europski je parlament zahtijevao postavljanje obvezujućih ciljeva za smanjenje stvaranja otpada te uvođenje hijerarhije otpada koja se sastoji od pet koraka i daje prednost prevenciji, ponovnoj uporabi i recikliranju u odnosu na deponije. Parlament želi stabilizirati proizvodnju otpada do 2012. na razinu iz 2008., a trebala bi početi opadati počevši s 2020. godinom. Do 2020. trebalo bi se reciklirati 50 posto krutog komunalnog otpada.

Rasprava o politici EU o otpadu se nastavlja. Osobito osjetljivo pitanje jest treba li se spaljivanje otpada za proizvodnju energije klasificirati kao „obnavljanje“, umjesto „odlaganje“.

Čist zrak

Europska komisija procjenjuje da je zagađenje zraka izazvano vrlo finim česticama prašine i ozonom u EU tijekom 2000. godine uzrokovalo 370.000 smrtnih slučaja. Komisija je 2005. predstavila svoju Tematsku strategiju o onečišćenju zraka, koja bi broj smrtnih slučajeva uzrokovanih onečišćenjem zraka do 2020. trebala smanjiti na 230.000.

Strategija se usredotočuje na smanjenje emisija iz pet ključnih onečišćivača i ozona na razini tla do 2020.:

• Krute tvari – fine čestice prašine, koje se izravno emitiraju npr. iz vozila ili formiraju kemijskom reakcijom, najveća su prijetnja onečišćenja opasna po ljudsko zdravlje
• Amonijak – uglavnom se emitira iz životinjskog otpada i gnojiva
• Dušični oksidi – uzrokuju kisele kiše, višak algi u jezerima i ozon na razini tla
• Sumpor dioksid – nastaje sagorijevanjem ugljena i ulja
• Hlapivi organski spojevi – emitiraju ih boje, otapala, goriva za prijevoz, a ključna su sastavnica prizemnog ozona
• Prizemni ozon – čine ga dušični oksid i hlapivi organski spojevi, potencijalno je smrtonosan za ljude i uzrokuje teško zagađenje u šumama i poljoprivredi.

Komisija želi postaviti standarde za onečišćenje zraka koje će pratiti druge države svijeta te na taj način pružiti prednost tvrtkama iz EU pred konkurentima putem usvajanja čišćih tehnologija.

Trošak strategije do 2020. procjenjuje se na 7,1 milijardu eura. Opća uprava Komisije za okoliš procjenjuje da će pogodnosti po zdravlje, uključujući smanjenje stope prijevremenih smrtnih slučajeva, manji broj dana bolovanja i poboljšana radna produktivnost, kao i manji broj bolničkih prijema, godišnje vrijediti najmanje 42 milijarde eura.

Srodna nova Direktiva o kvaliteti zraka počela se primjenjivati u lipnju 2008. Prema ovom novom zakonu, države članice trebaju do 2020. godine smanjiti izloženost finim česticama (PM2,5) u gradskim područjima prosječno za jednu petinu u odnosu na razine iz 2010. Vremensko produženje od tri do pet godina moguće je za grublje čestice (PM10), dušični oksid i benzen u nekim područjima.