eu4journalists

ZAŠTITA OKOLIŠA

1. Oblikovanje politike za zaštitu okoliša

Nijedna europska država do kasnih 60-tih godina prošlog stoljeća nije imala jasno definiranu politiku za zaštitu okoliša. Međutim, tijekom posljednjih 30 godina ostvaren je značajan napredak u postavljanju opsežnog sustava zaštite okoliša u Europskoj uniji. Taj sustav pokriva širok spektar pitanja, od sprječavanja buke do otpada, od kemikalija do čestica u zraku, od vode za kupanje do EU mreže za rješavanje prirodnih katastrofa, poput izljeva nafte ili šumskih požara.

1972. - Sastanak na najvišoj razini u Parizu: Prepoznato je kako bi se posebna pažnja trebala posvetiti zaštiti okoliša u kontekstu ekonomskog rasta i poboljšanja kvalitete života. Rezultat je bio prvi „akcijski plan za zaštitu okoliša“. Uslijedilo je nekoliko sličnih višegodišnjih programa i niz direktiva.

1987. - Jedinstveni europski akt: Prekretnica u EU politici za zaštitu okoliša, prvo pojavljivanje u sporazumima Zajednice.

1992. - Ugovor iz Maastrichta: Taj se trend nastavio podizanjem statusa zaštite okoliša.

1999. - Ugovor iz Amsterdama: Ojačana je pravna osnova za širu zaštitu okoliša i promoviran je održivi razvoj širom EU.

Danas se politika Europske unije o zaštiti okoliša temelji na ideji da visoki standardi zaštite okoliša stimuliraju inovaciju i poslovne mogućnosti. Politika zaštite okoliša usko je povezana s gospodarskom i socijalnom politikom. Cilj EU jest pružiti adekvatnu razinu zaštite u cijeloj EU, bez zanemarivanja lokalnih čimbenika i gospodarskih ograničenja.

Politika se temelji na načelu „zagađivač plaća“. Zagađivač može „platiti“ ili ulaganjem u više standarde ili kroz oporezivanje poslovanja ili potrošača zbog korištenja proizvoda opasnog po okoliš. Plaćanje može obuhvaćati i zahtjev za preuzimanje, recikliranje ili odlaganje proizvoda na otpad nakon uporabe. Komisija je predložila i da nezakonite emisije opasnih onečišćivača u zrak, vodu ili tlo, nezakonita pošiljka ili odlaganje otpada te nezakonito trgovanje zaštićenim vrstama bude kažnjivo djelo s kriminalnim sankcijama. Daljnji koraci su u razmatranju.

Sve u svemu, okoliš je možda sektor koji EU najteže može kontrolirati. Države članice mogu zajednički uživati u prirodnim ljepotama Europe, no moraju podijeliti i teret poput kiselih kiša, zagađene vode, onečišćenog zraka i odlaganja otpada. Ekstremni vremenski uvjeti također su postali sve češća pojava, što ukazuje na činjenicu da su klimatske promjene problem koji utječe na građane i politiku za zaštitu okoliša na svim razinama.