eu4journalists

EKONOMSKA I MONETARNA UNIJA

5. Što je donio euro?

Peta godišnjica eura u obliku fizičke valute obilježena je 1. siječnja 2007. Njegovo uvođenje smatra se uspješnim. Snažan i stabilan euro postao je jedna od dvije vodeće međunarodne valute u globalnoj ekonomiji.

Članovi Eurozone imali su pogodnosti od sudjelovanja u većoj valutnoj zajednici. Primjerice, špekulantima je mnogo teže ostvariti brzu zaradu zamjenom valuta i time se uveliko uklanja pritisak koji utječe na vrijednost. Špekulanti su također unijeli kaos u ERM početkom devedesetih godina prošlog stoljeća i izazvali pad najprije funte pa potom i lire, ali do sad nisu uzrokovali veliku štetu euru. Kao posljedica toga, Eurozona je sposobnija apsorbirati porast cijena od pojedinačnih država članica. Utjecaj eura širi se i dalje. Trgovina izvan Eurozone čini nešto više od jedne trećine BDP-a Eurozone, a na to utječe valutni tečaj. Snažan euro šteti izvoznicima i obeshrabruje strane investitore u Eurozoni, ali pomaže uvoznicima i investitorima Eurozone po cijelom svijetu.

Za građane EU putovanje unutar Eurozone veoma je jednostavno, bez potrebe za mijenjanjem valute. Isto tako, jednostavna je usporedba cijena dobara i usluga, što dovodi do boljeg funkcioniranja unutarnjeg tržišta i podržava zdravu konkurenciju, od čega najviše koristi imaju kupci. Ukupna stabilnost ekonomije i cijena koju je donio euro ide u prilog cijeloj ekonomskoj klimi, od obitelji do tvrtki. Trenutno se procjenjuje da se uvođenjem eura područje trgovine unutar Eurozone povećalo za 5 do 15 posto.

Dok su praktične prednosti eura u velikoj mjeri priznate, izmijenjeno okruženje donošenja ekonomskih pravila izazvalo je probleme za političare. Ne samo da su vlade smatrale teškim raditi unutar ograničenja ekonomske politike eura, već su neke i okrivile euro za ograničavanje njihovih nastojanja.

Možda je najčešća pritužba država članica ta da ne mogu odrediti svoje kamatne stope. Nedavno su brojni političari, pogotovo oni iz Njemačke, Francuske i Italije, zatražili smanjivanje kamatnih stopa kako bi se stimulirao rast. Ali s ECB-ovom glavnom stopom od samo dva posto od lipnja 2003. do prosinca 2005., ti pojedinci očito nisu svjesni činjenice da su zemlje Eurozone imale manje kamatne stope od onih koje su oni imali desetljećima. Nemogućnost zemalja članica da promijene kamatne stope ujedno znači da ne mogu unilateralno sniziti kamatne stope kako bi potaknuli investicije ili ih povećati kako bi potaknuli štednju. Zajednička europska valuta znači zajedničku europsku monetarnu politiku. Čak i da ne postoji jedna zajednička europska ekonomska politika, sve bi zemlje članice Eurozone morale funkcionirati prema vlastitim ekonomskim politikama unutar ograničenja koja je postavila EU.

Skepticizam u vezi s Eurozonom

Mnoge osobe, osobito starije, i dalje pretvaraju euro u svoju staru valutu, naročito kad je riječ o većim ciframa. U studenom 2006. njemačka središnja banka Deutsche Bundesbank objavila je anketu u kojoj rezultati pokazuju da 77 posto njemačkih građana i dalje preračunava cijene u marke. Njih 94 posto nije znalo da su novčanice od 500 eura ljubičaste boje, a 74 posto nije voljelo skeniranje novčanica od 100 eura. Čak i danas više od 14,4 milijardi njemačkih maraka (oko 7,2 milijardi eura) čuva se pod krevetom ili u čarapi. Čini se da neki njemački građani ne vjeruju svojoj novoj valuti, a s obzirom da se stare marke uvijek mogu besplatno zamijeniti u saveznim bankama, njima se ne žuri. To možda pokazuje opću razinu opreza Europljana, ali je ujedno i simptom nepovjerenja koje mnoge zemlje članice imaju prema EU.

Glavna bojazan pri korištenju eura jest inflacija cijena, koja je značajno potaknuta izvješćima nakon promjene eura 2002. godine. Prosječan građanin može upravljati grubom konverzijom stare valute u euro. Ali oni koji sustavno zapisuju cijene imali bi točan pregled promjene cijena za širok spektar roba. To u praksi znači da su pojedinci stekli dojam o promjeni cijena iz malog broja jeftinih svakodnevnih kupnji – šalice kave ili piva, kruha, novina itd. – čije su cijene zapamtili. Jeftinija roba koja se svakodnevno kupuje i cijene nekih usluga pokazale su znatno povećanje cijena u odnosu na skuplju robu i usluge. Jeftinije kupnje čine se znatno izmijenjenima kada se njihove cijene zaokruže, kao što je slučaj u većini zemalja Eurozone.

Zaokruživanje cijena olakšava život i kupcima i prodavačima (kovanice od 1 i 2 centa više se ne proizvode u Nizozemskoj i Finskoj, iako su ostale legalno sredstvo plaćanja), ali ostavlja pogrešan dojam o relativnoj vrijednosti eura.

U ovom kontekstu postoji još jedan fenomen: što se duže koriste stare valute, to se više čini da su cijene porasle. Razlog je taj što se današnje cijene u eurima uspoređuju s cijenama u prošlosti. No, često se zanemaruje činjenica da bi i sa starom valutom cijene bile veće zbog inflacije.

Zbog općeg dojma, ankete provedene za Komisiju pokazale su da, ukupno gledajući, uvođenje eura nije donijelo značajno povećanje cijena. Ukupni efekt promjene gotovine u cijenama bio je u prosjeku manji od 0,3 posto.

Neke nove države članice razmatraju održavanje referenduma o pridruživanju Eurozoni nakon što ispune kriterije približavanja. Danska i Švedska održale su referendume o prihvaćanju eura 1999. godine s negativnim rezultatima.

U lipnju 2005. časopis Stern izvijestio je da 56 posto njemačkih građana želi ponovno vraćanje njemačke marke. Neki talijanski političari predlagali su da Italija ukine korištenje eura, od kojih je najpoznatiji Silvio Berlusconi. Separatistička „Sjeverna liga“ Italije predložila je održavanje referenduma o vraćanju lire u Italiju, a mnoge desničarske stranke u EU pozivaju na povrat nacionalnih valuta, iako to više ima veze s nacionalizmom nego s EMU i uspješnosti eura.

Europska komisija odbacila je mogućnost napuštanja nove valute u bilo kojoj državi Eurozone. Euro će ostati jer su prednosti veće od svih problema, na nacionalnoj ili europskoj razini.

Budućnost EMU-a

Glavni problem EMU-a u nadolazećim godinama, što se tiče Unije kao cjeline, bit će europski u usporedbi s nacionalnim interesima. U siječnju 2007. Financial Times objavio je da većina građana Francuske, Italije i Njemačke smatra da je euro naštetio njihovim nacionalnim ekonomijama, dok je imao pozitivan utjecaj na ekonomiju EU u cjelini. Za razliku od toga, jedna druga anketa, provedena za International Herald Tribune, pokazala je povjerenje u euro. U skladu s anketom provedenom u ožujku 2007. godine, 89 posto osoba u Francuskoj i Italiji, 93 posto u Španjolskoj i 83 posto u Njemačkoj smatra da će euro biti standardna valuta u Europi 2057. godine.

Sporno je jesu li stanovišta skeptika Eurozone opravdana kada je riječ o nacionalnim ekonomijama jer se može tvrditi da veće i razvijenije zemlje moraju iskusiti ekonomski pad kako bi nove zemlje članice bile jednake. Zapravo, područje Eurozone 2006. zabilježilo je najveći rast od 2000. godine i očekuje se još veći rast u budućnosti. Isto tako, njemačka ekonomija počela se oporavljati početkom 2007. Prema tome, ekonomija Eurozone ostaje snažna, s nedavnim fluktuacijama kamatnih stopa manjih za euro nego za dolar.

Euro je istisnuo dolar kao dominantnu valutu na međunarodnim tržištima obveznica i sada čini nešto više od 25 posto međunarodnih rezervi te tako stječe prednost pred dolarom.

Pitanja

• Stabilnost eura u odnosu na nefleksibilnost kamatne stope
• „Pakt o stabilnosti i razvoju“ (SGP)
• Euroskepticizam u vezi s inflacijom i ekonomskim rastom
• Ekonomija EU u usporedbi s ekonomijom država članica „Godina jednakih mogućnosti za sve“ vrlo je bitna za sve manjinske grupacije, no najviše pažnje treba usmjeriti na pitanje spolne jednakosti i koncept „aktivnog starenja“ za sve stariju populaciju.

Socijalna sigurnost

I dok države članice već dugo imaju oformljene sheme socijalne sigurnosti, primjena slobodnog kretanja unutar Unije dala je novu dimenziju svemu. Bez adekvatne koordinacije, obitelji koje su se preselile iz jedne u drugu državu članicu na tom području mogle bi biti oštećene. Europska unija uvela je neke mjere kako bi izravno uputila na problem koji postoji, premda te mjere jednostavno ne koordiniraju postojeće programe u državama članicama. Europska unija također je plasirala neke sustave socijalne zaštite protiv nezaposlenosti, bolesti i invalidnosti, programe u svrhu pomoći pri odgoju djece, pomoći ljudima starije dobi i u slučaju smrti partnera ili roditelja. Iako se države članice i dalje drže svojih sustava socijalne zaštite, Europska je unija programe koordinirala kako bi među njima stvorila mobilnost unutar istih legalnih okvira djelovanja u kojima postoji i vlada socijalna sigurnost te učinkovit mirovinski sustav. U ožujku 2006. godine Vijeće EU-a prihvatilo je novi socijalni okvir s nekoliko zajedničkih ciljeva u pogledu socijalnog uključivanja, mirovinskog sustava i zdravstva. Informacije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti izradila je Bazu podataka o sustavima socijalne zaštite (MISSOC).