eu4journalists

ZAPOŠLJAVANJE, SOCIJALNA PITANJA, ZDRAVSTVO

1. Pozadina

Pitanja

– Održavanje konkurentnosti u globalnoj ekonomiji
– Zaposlenost, socijalne inicijative i zdravstvo kao proširenja Lisabonske strategije
– Rekonstrukcija tržišta radne snage

Europska unija ima najveći gospodarski sustav na svijetu. Fokusiranje Europske unije na gospodarski rast u toku 80-tih i 90-tih godina prošlog stoljeća u novom tisućljeću dalo je prostor široj grupi ciljeva usmjerenih na pružanje održivog rasta, socijalne jednakosti te unapređenju zdravstva i dobrobiti njezinih građana. Kroz oblikovanje politika i inicijative, Europska unija teži postizanju odgovarajuće ravnoteže kako bi mogla ostati konkurentna u globalnoj ekonomiji i poštovati potrebe za doličnim radnim i životnim uvjetima svojih građana. Ipak, svaka država članica ima svoje interne politike zapošljavanja i socijalnih pitanja, čime princip supsidijarnosti, koji je sadržan u Ugovoru iz Maastrichta, vezuje ruke Europske unije u slučaju pojedinih pitanja koja su od određene važnosti za države članice. U načelu, socijalna pitanja i zdravstvena politika odgovornost su država članica na nacionalnoj razini.

Kao takva, uloga Europske unije više je usmjerena na koordinaciju radi pružanja pomoći državama članicama u postizanju zajedničkih ciljeva, uključujući jednakost, poboljšanje radnih uvjeta, zaštite zdravlja na radu, sigurnosnih pitanja te stvaranja mreža za poticanje zaposleničke mobilnosti. I dok su neki veliki strahovi vezani uz zdravstvenu kvalitetu hrane posljednjih godina dali dodatni impuls zajedničkoj akciji, uloga Unije je još uvijek limitirana na koordinaciju, komunikaciju i podršku istraživanju. Postignuća Europske unije uključuju i ekspanziju Europske agencije za lijekove (EMEA), koja sada uključuje nove države članice i države kandidate za ulazak u Uniju, kao i opsežna nastojanja da se promovira što bolja komunikacija između znanstvenika, medija i javnosti.

Posljednje inicijative po pitanju zapošljavanja, socijalnih pitanja i zdravstva proširenja su revidirane Lisabonske strategije na području ekonomije te socijalnog i ekološkog pomlađivanja. Lisabonska strategija donesena je da bi Europsku uniju učinila „najdinamičnijim i najkonkurentnijim gospodarstvom koje se temelji na znanju na cijelom svijetu, a koje je sposobno pokazati održivi rast uz veću ponudu boljih radnih mjesta te uz veću socijalnu koheziju kao i obzirnim odnosom prema okolišu do 2010. godine“.

Godine 2004., bivši nizozemski premijer Wim Kok dobio je mandat od Europske komisije za vodstvo u odboru koji se bavio revizijom Lisabonske strategije. Odbor je utvrdio da je postignut minimalan napredak prema ciljevima Lisabonske strategije i da Unija proživljava ekonomsku stagnaciju. Preporučena je što veća koncentracija na ekonomski rast i zapošljavanje.

Strateška inicijativa Partnerstva Komisije za rast i zapošljavanje pozabavila se problemima navedenim u Kokovom izvješću. U pogledu zaposlenosti, cilj do 2010. jest sveukupna zaposlenost od 70%. Ključna područja uključuju povećanja inovativnosti, brojnije i bolje poslove, prilagodljivu radnu snagu, višu razinu kvalitete na području obrazovanja i vještina, ulaganja u istraživanja i razvoj, unapređenje europske infrastrukture, učinkovito unutarnje tržište te bolju regulaciju.

Zajedničko izvješće o zapošljavanju Komisije iz veljače 2007. navodi pad nezaposlenosti s 9,1% u 2004. godini na 8,8% u 2005., te rast zaposlenosti u 2005. godini za 0,8%. Izvješće je također pokazalo da bi jedan od ciljeva do 2010. godine trebao biti otvaranje 22 milijuna novih radnih mjesta. Uz Izvješće o zaposlenosti došlo je i Zajedničko izvješće o socijalnoj zaštiti i uključivanju koje je naglasilo „potrebu za napretkom na području siromaštva djece, aktivnog uključivanja, modernizacije mirovinskih propisa i pristupa zdravstvenoj skrbi“. Socijalno izvješće pokazalo je da je u 2004. godini 16% građana Unije živjelo na razini siromaštva, s primanjima 60% ili manjim od prosječnog nacionalnog dohotka.

Novi impuls koji je dan rastu i zapošljavanju pokazuje znakove učinkovitosti: u 2006. godini zaposlenost u Europskoj uniji porasla je za 1,4%.

Rekonstrukcija tržišta rada posljedica je globalne konkurencije i promjene određenih radnih sektora, tehnologije koja mijenja prirodu tržišta rada i mnogih drugih faktora. U skladu s potrebom za prilagodbu tim promjenama, Europska unija mora rekonstruirati tržište rada s ciljem promocije poduzetnosti i konkurentnosti. Različite politike koje utječu na rekonstrukciju organizirane su u okviru ekipa i pokreta za rekonstrukciju. Politike uključuju:

– Oformljivanje propisa koji će jamčiti integraciju s globalnom ekonomijom, uključujući korporativno prestrukturiranje i implementaciju socijalnog dijaloga, kao i postojanje industrijskih i poduzetničkih politika za utjecaj na ekonomski i tehnološki razvoj te predviđanje promjena.
– Učinkovitu politiku zapošljavanja radi unapređenja tržišta radne snage, porasta prilagodljivosti radne snage te ulaganja u ljudski kapital.
– EU fondovi.
– Politika konkurentnosti, uključujući kontrolu državnog aparata i regulaciju spajanja državnih poduzeća.
– Vanjsku politiku između Europske unije i njezinih partnera te međunarodnih organizacija.

Dva kamena temeljca za izgradnju politike zapošljavanja i socijalne politike su Europska strategija zapošljavanja za stvaranje radnih mjesta i strateške reforme na tržištu radne snage te Socijalna agenda dizajnirana tako da osigurava da blagodati razvoja Europske unije koriste svi u društvu i u svakoj regiji Europske unije.