GLAVNI SUDIONICI
3. Objašnjenje institucija Europske unije
Europski parlament
Predstavljajući volju 492 milijuna građana Europske unije, Europski parlament dijeli zakonodavnu vlast s Vijećem EU. Jedino je tijelo u EU čiji se članovi neposredno biraju. Glavne sjednice Parlamenta uglavnom se održavaju u Strasbourgu u Francuskoj, gdje je Parlament i oformljen, dok se manje sjednice održavaju u Bruxellesu, u Belgiji. Članovi Europskog parlamenta (MEP) imaju urede u oba grada.
Članovi Parlamenta podijeljeni su u političke skupine – nisu organizirani prema nacionalnosti, već prema političkoj pripadnosti. Predsjednik, izabran od strane članova Europskog parlamenta na vrijeme od dvije i pol godine, nadgleda sav rad Parlamenta i predstavlja Parlament u svim vanjskim odnosima.
Moć Parlamenta značajno se povećala tijekom godina. U mnogim procedurama suodlučivačka pozicija Parlamenta može blokirati prijedlog zakona, iako u nekim osjetljivijim područjima može dati samo svoje mišljenje Vijeću. Parlament ima završnu riječ na mnogim područjima po pitanju rashoda u godišnjem proračunu Europske unije.
U određenoj mjeri, zadaća Europskog parlamenta jest nadziranje rada 27 europskih povjerenika imenovanih od strane Vijeća ministara i naknadno potvrđenih od strane Parlamenta. Povjerenici, čija je zadaća nadzirati različite aktivnosti Europske unije, redovito istupaju ispred parlamentarnih odbora s rezultatima svoga rada. Parlament ima ovlasti raspustiti Europsku komisiju u cijelosti, ali ne i pojedine povjerenike. Takva ovlast nikad nije bila iskorištena, iako je postojala bojazan da će se takvo što morati učiniti u određenim situacijama. Godine 1999., Europska komisija predvođena Jacquesom Santerom kolektivno je dala ostavku prije nego što je Parlament primijenio svoju ovlast raspuštanja, nakon niza optužbi za manjkavost upravljanja i posebice za nepotizam unutar Komisije. I u listopadu 2004. godine, novi predsjednik Europske komisije, Jose Manuel Barroso, odlučio je povući svoj predloženi tim da bi izbjegao potencijalni gubitak od strane Parlamenta. Između ostalog, članovi Europskog parlamenta suprotstavili su se izboru Rocca Buttigliona za Povjerenika za pravosuđe, slobodu i sigurnost. Revidirani zbor predložen je Parlamentu koji je prijedlog i prihvatio 18. studenog 2004. godine.
Članovi Europskog parlamenta (MEP), čine kolektiv od 785 osoba, neposredno se biraju svakih 5 godina, na izborima u državama članicama koji se održavaju istovremeno. Zastupljenost u Parlamentu okvirno je proporcionalna populaciji u državama članicama, od 99 zastupnika koji predstavljaju Njemačku do 5 zastupnika koji predstavljaju Maltu.
Povjerenstva Europskog parlamenta, koja se obično sastaju u Bruxellesu, u svom djelovanju pokrivaju specifična predmetna područja i detaljno pripremaju mišljenja Parlamentu. U načelu, svi sastanci Povjerenstva i Parlamenta su javni, premda su neki dijelovi sastanka Povjerenstva povremeno zatvoreni za javnost.
Vijeće Europske unije
Vijeće Europske unije glavno je tijelo Europske unije zaduženo za donošenje odluka i dijeli zakonodavne ovlasti s Europskim parlamentom. Predstavnici država članica, ministri ili službeni predstavnici nacionalnih vlada sastaju se da bi raspravljali o nekim specifičnim temama. Službeni naziv ovog zakonodavnog tijela jest „Vijeće Europske unije“, ali u upotrebi je i naziv „Vijeće ministara“.
Kada su u pitanju međuvladini poslovi, kao što je vanjska politika, Vijeće djeluje na vlastitu inicijativu – i ovdje je uloga Europske komisije i Parlamenta ograničena. Sjednice Vijeća zatvorene su za javnost, ali se zadnjih nekoliko godina radi na unapređenju transparentnosti u donošenju odluka, i vezano uz to, na tome da neke sjednice postanu javne. Sve rasprave Vijeća u procedurama suodlučivanja otvorena su za javnost.
Većina sastanaka održava se u Bruxellesu, osim u travnju, lipnju i listopadu, kada se održavaju u Luksemburgu. Vrlo se često dogodi da se održavaju i na nekim drugim mjestima, kao što su primjerice na marginama sastanaka UN-a ili WTO-a. Vijećem presjedaju države članice jedna za drugom, a mijenjaju se na 6 mjeseci (tzv. Predsjedništvo). Predsjedavajuća država određuje agendu. Premijeri država članica sastaju se četiri puta godišnje – kao Europske vijeće – te određuju ukupne smjernice funkcioniranja EU.
Struktura Vijeća: Vijeće sastaje se u 9 različitih strukturalnih oblika, ovisno o prirodi predmeta o kojem se raspravlja. Sav rad Vijeća priprema i koordinira Odbor stalnih predstavnika država članica (COREPER), sastavljen od stalnih predstavnika država članica koji rade u Bruxellesu i njihovih asistenata. Konfiguraciju čine:
– Opći poslovi i vanjski poslovi
– Ekonomski i društveni poslovi
– Pravosuđe i unutarnji poslovi
– Konkurentnost
– Promet, telekomunikacije i energija
– Poljoprivreda i ribarstvo
– Okoliš
– Obrazovanje, mladi i kultura
– Zaposlenost, socijalna pitanja, zdravstvo i potrošačka pitanja
Predsjedništvo: Vijećem predsjeda jedna od država članica na razdoblje od 6 mjeseci, prema unaprijed utvrđenom redoslijedu. Predsjedništvo igra vitalnu ulogu u organizaciji rada institucije. Ono je pokretačka snaga zakonodavnog procesa i procesa donošenja odluka te radi i kao posrednik u pregovorima između država članica kada za to postoji potreba. Predsjedništvo organizira i predsjeda svim sastancima.
Europsko vijeće čine predsjednici vlada država članica Unije i predsjednik Europske komisije. Njegova je glavna zadaća definiranje općih smjernica djelovanja Europske unije. Sastanci Europskog vijeća obično se održavaju u Bruxellesu, u zgradi Justus Lipsius.
Glavni tajnik Vijeća EU jest visoki predstavnik za vanjsku i sigurnosnu politiku koji surađuje i pomaže Vijeću u pitanjima vanjske politike. Pridonosi formulaciji, pripremi i provedbi europske politike odlučivanja. Nastupa u ime Vijeća prilikom vođenja političkih dijaloga s trećom stranom. Trenutno dužnost Glavnog tajnika obnaša Javier Solana.
Europska komisija
Komisija od 27 država članica sastoji se od 26 povjerenika i predsjednika, a oni snose odgovornost za različite portfelje poput poduzetništva i industrije, transporta, institucionalnih odnosa i komunikacijske strategije, poljoprivrednog i ruralnog razvoja itd. Svakome od njih podršku pruža kabinet (privatni ured) i odjel (ili Glavna uprava) službenika od kojih je većina smještena u Bruxellesu.
Povjerenici obnašaju svoju dužnost 5 godina. Predsjednika Komisije imenuju države članice na temelju konsenzusa, a potvrđuje ih Parlament. Izabrani Predsjednik Komisije i vlade zatim se dogovaraju o preostalim nominacijama. Zbor tijelo je Europskog parlamenta, a potvrđuje se nakon postizanja suglasnosti u raspravama parlamentarnih odbora. Trenutno postoji po jedan povjerenik iz svake od 27 država članica, ali do 2004. godine najveće države članice imale su po dva povjerenika.
Europska komisija jedina je institucija u Europskoj uniji koja može pokrenuti donošenje zakona. Međutim, prije toga mora se konzultirati s interesnim grupama i stručnjacima da bi se uvjerila da će zakon na odgovarajući način služiti građanima Unije. Redovito se sastaje s odborima stručnjaka i agencijama različitih nacionalnih vlada, a također se sastaje s organizacijama koje su reprezentativne na europskoj razini iz različitih sektora, uključujući industriju, javne službe, sindikate, grupe potrošača, regionalne i nevladine organizacije. Mnoge od tih grupa prisutne su u Bruxellesu da bi lobirale u Komisiji, znajući da je to najbolje vrijeme da utječu na odluku o donošenju novog zakona prije nego prijedlog postane služben.
Kada zakon u EU bude prihvaćen, Komisija je odgovorna za njegovu odgovarajuću primjenu u svim državama članicama u rokovima predviđenim za njegovu uspješnu provedbu. Komisija (ili države članice) imaju mogućnost pokrenuti inicijative pred Sudom pravde protiv država članica koje nisu ispunile svoje obaveze propisane zakonom Europske unije.
Glavna uprava jest Komisijin odjel koji se bavi korištenjem praktičnih vještina te povezuje rad pojedinih sektora. U radu Komisije pomaže građanska služba sastavljena od 36 glavnih uprava, čija su sjedišta uglavnom u Bruxellesu i Luxembourgu, gdje su i utemeljene. Najveća glavna uprava može zapošljavati na tisuće civilnih službenika koji rade u pojedinim sektorima.
Ostale institucije EU
Sud pravde Sud pravde Europskih zajednica nalazi se u Luksemburgu i sastavljen je od po jednog suca iz svake države članice, kojima pomaže osam neovisnih pravnih savjetnika. Potpuno je neovisan i osigurava razumljivost i tumačenje prava Europske unije na isti način u svim državama članicama Europske unije. Sudovi u državama članicama Unije moraju poslati pitanja Sudu u slučaju konflikata koji mogu nastati između zakonodavstva država i zakonodavstva Europske unije. Također je ovlašten intervenirati u slučaju sporova između institucija Europske unije s onima država članica.
Važeći zakoni Suda u zadnjih nekoliko godina ojačali su europsku dimenziju zakona po pitanju okoliša, zaštite potrošača, zaposlenosti, i slobodnog kretanja roba i usluga unutar granica Unije. Sud stoga igra sve važniju ulogu, budući da sve više zakona prolazi kroz sustav i utječe na građane Europske unije.
Svaki građanin Unije ili organizacija imaju pravo pred Sud iznijeti slučajeve koji se odnose na propise koji izravno utječu na njih. Prvostupanjski sud u EU uspostavljen je 1989. godine.
Računski sud Također je utemeljen u Luksemburgu, a glavna zadaća Računskog suda jest osigurati trošenje sredstava EU na najdjelotvorniji mogući način. Prema web-stranici suda: „Sud pregledava jesu li financijski zahtjevi na odgovarajući način zabilježeni, legalno i regularno izvedeni te vođeni na način koji će osigurati ekonomičnost, efektivnost i efikasnost“.
Razmećući se ulogom „financijske svijesti“ unije, Sud vodi računa o valjanosti proračuna EU i osigurava da Europska komisija na odgovarajući način upravlja proračunom. Na temelju izvješća Računskog suda, Europski parlament daje Komisiji konačno odobrenje za izvršenje godišnjeg proračuna.
Europski pučki pravobranitelj Europski pučki pravobranitelj imenovan je od strane Europskog parlamenta da bi saslušao pritužbe o postojanju administrativnih nepravilnosti u europskim institucijama. Svaki građanin Europske unije, poduzeće ili organizacija sa sjedištem u EU može se obratiti pučkom pravobranitelju za ispitivanje svog specifičnog slučaja. Sjedište pučkog pravobranitelja je u Strasbourgu.
Financijska tijela
Europska središnja banka Europska središnja banka (ESB) osnovana je u Frankfurtu i glavna je banka za cijelu Eurozonu. Ona određuje kamatne stope i odgovorna je za monetarnu politiku. Njezini upravni odbori sastavljeni su od guvernera svi nacionalnih centralnih banki u Eurozoni i izvršnog odbora. Odbor čine predsjednik Banke, potpredsjednik i četiri druga člana. Članove odbora imenuje Vijeće i oni su u pravilu odgovorni za određivanje visine kamatnih stopa na mjesečnim sastancima.
Europska investicijska banka Europska investicijska banka (EIB) osnovana je u Luksemburgu i daje kredite i jamstva za slabije razvijene regije. Također financira investicijske programe za tvrtke kojima ih čini konkurentnijim.
Savjetodavna tijela
Europski ekonomski i socijalni odbor Europski ekonomski i socijalni odbor (ESC ili EESC) poznat je i po nazivu „Ecosoc“ (ali ne treba ga miješati s Ekonomskim i socijalnim odborom UN-a čiji je naziv poznat i po akronimu Ecosoc), savjetodavno je tijelo koje čine različite interesne skupine. Više od 200 članova dolazi iz različitih europskih organizacija poput potrošačkih grupa, poljoprivrede i sindikata, kao i udruge poslodavaca. Svaka država članica ima određen broj članova (proporcionalno s brojem stanovnika). Tijekom formiranja zakonodavstva EU od Europske se komisije očekuje da zatraži mišljenje Odbora u obliku izvješća o stanju na mnogim područjima prije donošenja novog zakona. Kao i u slučaju Odbora regija, ni mišljenje EESC-a nema obvezujuću težinu, ali EESC razmatra oko dvije trećine prijedloga prije nego što se zakoni i službeno donesu.
Odbor regija Odbor regija (CoR) drugo je „službeno“ predstavničko tijelo u okviru Komisije, Europskog parlamenta i Vijeća, koje predstavlja lokalne i regionalne zajednice na razini EU i radi na približavanju EU građanima. Rad CoR-a prvenstveno je usmjeren na zastupanje glasa lokalnih i regionalnih vlasti u institucijama EU. Njegovih 344 članova dolazi iz gradskih i regionalnih službi iz država članica. I dok Ekonomski i socijalni odbor (ESC) postoji od osnivanja Ekonomske zajednice 1957. godine (Rimskim ugovorom), CoR je osnovan 1994. godine nakon potpisivanja Ugovora iz Maastrichta 1992. godine. Odbor se mora konzultirati o svim zakonodavnim prijedlozima koji bi mogli imati posljedice po regiju, osobito na područjima poput zdravstva, obrazovanja, prometa, zaposlenosti i socijalne politike.
Kao i u slučaju Ekonomskog i socijalnog odbora, CoR-ova mišljenja nisu obvezujuća.
Međuinstitucionalna tijela
Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) OLAF je u početku osnovan kao jedinica unutar Europske komisije za borbu protiv prijevara u provedbi programa i politika EU. Danas radi kao samostalan ured. Kao glavni cilj navodi se suradnja Ureda s nacionalnim protuprijevarnim i protukorupcijskim agencijama, budući da velikim dijelom proračuna EU upravljaju državne agencije.
Ured za službene publikacije Europskih zajednica jest izdavačka kuća institucija i drugih tijela Europske unije. Odgovorna je za proizvodnju i distribuciju izdanja EU svim raspoloživim sredstvima u svim medijima.
Ured Zajednice za odabir osoblja (EPSO) EPSO je glavni odjel koji organizira „natjecanja“ za odabir i zapošljavanje osoblja u svim institucijama EU.
Agencije EU
Agencije Zajednice tijela su čiji se rad rukovodit europskim javnim pravom, ali su različita od stvarnih institucija te imaju izraženu vlastitu pravnu osobnost. Stvorene su da bi se bavile vrlo specifičnim tehničkim, znanstvenim ili upravljačkim zadacima.
Agencije za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Trenutne agencije za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku (CFSP) su: Europska obrambena agencija, Europski institut za sigurnosna istraživanja i Satelitski centar Europske unije.
Agencije za policijsku i pravosudnu suradnju Trenutno su u ovu Agenciju uključene: Jedinica za pravosudnu suradnju (EUROJUST), Europski policijski fakultet (CEPOL) i Europski policijski ured (EUROPOL).